PROSVJED GRAĐANA - zaštita Parka na Potoku,
u Rijeci, srijeda 19.03.2003.g. u 17 sati
Sjedim u tišini noćnih sati i razmišljam i promatram svoje osjećaje i ne znam da li sam tužna ili bijesna i kako da to nazovem: ljudskom glupošću, barbarstvom ili jednostavno neznanjem, ali čak ni neznanje ne ispričava.
Zar smo toliko slijepi, bezosjećajni i glupi da ne znamo zbrojit dva i dva, da "režemo grane na kojima sjedimo"? Ubijamo ovo malo prirode i potpore koja je ostala u gradovima, a Rijeka po zelenim površinama doista "prednjači"! Da nam nema Mora i Bure, koje ne možemo posjeći, bili bi u još puno težoj situaciji.
No nažalost i more zagađujemo i to je vrlo aktualna priča!
Što se mora dogodit svakom pojedincu, kakva osobna trauma i tragedija, da počne razmišljat globalno?
I te kako utječe na nas sve što "činimo" "našem susjedu", sve što se činimo prirodi … sve to činimo sebi!
Ova prekrasna stabla, cijeli park čini obitelj. Hoćemo li ubiti tatu i mamu i djecu? Ovo su prava krivična djela i pravi zločini, a Društvo to ne sankcionira, čak ni ne primjećuje. Tko će i koga pozvati na odgovornost? Ako to ne učinimo mi SADA sutra će novi naraštaji prozvati nas i pitati nas gdje smo bili!
Zaštita prirode naša je odgovornost prema sebi i prema životu.
Borimo li se protiv vjetrenjača? Što može učiniti pojedinac?
Nemojmo postavljati takva pitanja, već konstruktivna: "Što ja mogu učiniti, kako mogu doprinijeti pozitivnoj promjeni ?"… takva pitanja vode nas u naše djelovanje i na ovakav skup. Pojedinac može učiniti puno, a najviše i jedino tako da mijenja sebe u cilju postati boljim čovjekom, sklopiti sporazume sa samim sobom, a jedan važan sporazum je "pod bilo kakvim okolnostima uvijek dati sve od sebe, ništa više i ništa manje".
Stoga, zahvaljujem svima koji su odlučili, ne sjediti kući, kukati i kritizirati, i došli s pozitivnom namjerom dati svoj doprinos u spašavanju Parka Prirode. Hvala mnogobrojnim "Zelenima" koji svakodnevno na bezbojne načine svojim mislima, djelovanjem i ljubavlju prema sebi i Majci Prirodi podržavaju pozitivne promjene.
Zahvaljujem svima koji svoju ljubav prema Prirodi iskazuju i tako što se uzdržavaju bacati smeće po zemlji, a posebice onima čija je ljubav jača od srama i lijenosti podići i tuđi papirić i baciti ga u koš, pomesti stepenice kojima prolazi … I ako netko pomisli da ovo nema veze s temom ovog prosvjeda, ja mislim da ima jer kapljice čine slap i ocean!
Koristim priliku zahvaliti divnom drveću i cijelom Parku što mi mnoge godine pruža ljepotu svog postojanja, pozdravljajući me svaki put kada tuda prođem. Zahvaljujem to u svoje ime i ime cijele moje obitelji, i svih onih koji su tuda ikada prošli i koji će ubuduće prolaziti i biti dodirnuti ljubavlju ovog Parka.
Eli
Pismo objavljemo u Informativnom biltenu Mjesnog odbora Banderovo,
Rijeka, lipanj 2007.