Izvadak iz knjige: "ZVONKI CEDAR RUSKI - ANASTAZIJA" - Vladimir Megre
Prva knjiga - Izdavač: Udruga "Amrita" 2003. god. Rijeka. Prijevod Andrea Varošćić
U prvoj knjizi Vladimira Megrea priča se o neobičnoj ženi, obdarenoj sposobnošću iscjeljivanja duše i tijela čovjeka ... Prema tvrdnji Anastazije, u tekst su unesena slova i sklopovi riječi koji blagotvorno djeluju na čovjeka. To je djelovanje moguće osjetiti pri čitanju, kad sluh nije pod utjecajem zvukova što ih proizvode predmeti i mehanizmi koji nisu prirodni. Prirodni zvukovi, kao što su pjev ptica, žuborenje kiše, šuštanje lišća na drvetu, pomažu čovjeku u pozitivnom djelovanju.
"Postojim za one, za onoga za koga postojim" - Anastazija
CEDAR, čija je visina dosezala četrdesetak metara, trebalo je još sasjeći na dijelove, koji bi se prenijeli rukama na brod. Morali bi ih sve uzeti. Starac je savjetovao da se svaki dio sasiječe na još više manjih dijelova: po jednoga bi uzeli sebi, a ostale bi dali svojim bliskima, poznanicima - svakome tko bi ih poželio dobiti na dar. (6)
Starac je govorio da je ovaj cedar poseban. Komadić njega treba nositi na vrpci, na grudima. Usto, treba ga metnuti stojeći bosim nogama na travi, i prisloniti dlanom lijeve ruke na gola prsa. Tijekom minute osjetit će se ugodna toplina što je proizvodi cedar, nakon čega će po tijelu proći lagani trnci. S vremena na vrijeme, kad se pojavi želja, trebat će strugati cedrov komadić vršcima prstiju na toj strani koja ne dodiruje tijelo, pridržavajući ga palcima ruku za drugu stranu.
Starac je s uvjerenošću potvrđivao da će se već za tri mjeseca čovjek koji posjeduje komadić zvonkog cedra, znatno bolje osjećati i izliječiti od mnogih bolesti … Od svih bolesti. No ovo je, po njegovu mišljenju, bio lagani zadatak. Najvažnije se odnosilo na to da će čovjek, koji posjeduje ovaj komadić, postati boljim, uspješnijim i darovitijim.
Ja sam nešto malo znao o ljekovitim svojstvima našega sibirskoga cedra iz tajge, no da bi on tako mogao djelovati na osjećaje, sposobnosti - tada mi se to činilo sasvim nevjerojatnim … Uslijedio je odgovor. Zlato je prah u usporedbi s jednim komadićem ovog cedra … Može izrezbariti, no bolje je ostrugati. Mnogo je bolje ako stružemo sami, svojim prstima, kad to duša bude htjela, i tada će i cedar izvana biti lijepim. (7)
Na to je mlađi starac brzo raskopčao svoj iznošeni kaput, a zatim košulju i pokazao to što je visilo na njegovim grudima. Ugledao sam ispupčeni kolut ili oval, na njemu su bile različite boje - ljubičasta, boja maline, riđasta - i tvorile su čudnovat crtež; žilice drveta izgledale su poput potočića. Ja nisam poznavatelj umjetničkih djela, iako sam znao posjećivati galerije umjetnina. Osobitih osjećaja svjetska remek - djela u meni nisu pobuđivala, ali to, što je visilo na grudima ovog starca, izazvalo je znatno više topline i osjećaja nego posjet Tretjakovskoj galeriji.
Upitao sam starca: koliko ste godina brusili svoj komadić cedra? Devedeset i tri - odgovorio je starac. A koliko vam je godina? Sto i devetnaest.
Tad nisam povjerovao u odgovor. Starac je izgledao kao da ima sedamdeset i pet godina. Starac ili nije osjetio moje sumnje, ili nije obratio na njih pozornost, nešto uznemiren, stao me uvjeravati u to kako će i u drugih on, komadić cedra, izbrušen samo samim čovjekom, postati lijepim već za tri godine. A zatim sve ljepšim i ljepšim, osobito u žena. Tijelo njegova vlasnika širit će ugodan, blagotvoran miomiris, ni sa čim usporediv, što je umjetno stvorio čovjek. Od starca se doista širio jako ugodan miris; ja sam ga osjetio, iako pušim i, kao i u svih pušača, moj je osjet mirisa sigurno oslabljen.
OKRENITE
I još jedna neobičnost … Neočekivano sam počeo primjećivati u govoru neznanca fraze, koje nisu karakteristične za stanovnike daleko zabačenog Sjevera. Pojedine pamtim i sada, čak i intonaciju. Starac je pričao:
- Bog je stvorio cedar da bi upijao energije Kozmosa …
Čovjek u stanju ljubavi zrači. To se zračenje u dijelovima sekunde diže uvis, do planeta što prolaze nad čovjekom i ponovo se vraća na Zemlju i daje život svemu postojećem … Sunce je jedan od planeta koje nipošto ne odražava sav spektar ovog zračenja … Čovjek šalje u kozmos samo zrake svjetla. I iz Kozmosa se na Zemlju vraća samo blagotvorno zračenje.
Od čovjeka koji je pod utjecajem zlih osjećaja širi se tamno zračenje. Tamno se zračenje ne može dizati uvis, nego dospijeva u dubinu Zemlje. Odrazivši se iz unutrašnjosti Zemlje, ono se vraća na površinu u vidu vulkanskih erupcija, potresa, ratova … Odraženo crno zračenje uspjet će naposljetku potaknuti djelovanje zraka na čovjeka, koje će odmah pojačati u njemu njegove vlastite zle osjećaje … (8)
Cedar živi petsto pedeset godina. Milijunima svojih igličastih listova danju i noću prima i skuplja u sebi energiju svjetla, njezin čitav spektar. Za vrijeme života cedra, nad njim se kreću sva tijela, koja odražavaju energiju svjetla …
Čak je i u najmanjem komadiću cedra više blagotvorne energije za čovjeka, nego u svih, ukupno uzevši, umjetnih energetskih postrojenja na Zemlji.
Cedar prima energiju koju čovjek šalje Kozmosom, čuva je, i u trenutku kad je to potrebno, šalje je dalje. Šalje je dalje kad je nema dovoljno u Kozmosu, znači, u čovjeku, u svemu što živi i raste na Zemlji …
Premda rijetko, postoje cedri koji primaju, ali ne šalju natrag primljenu energiju. Nakon petsto godina svojega postojanja oni započinju zvoniti. Oni tako govore svojim tihim zvonom, oni tako daju znak, ne bi li ih ljudi prihvatili i posjekli radi korištenja skupljene energije na Zemlji.
Tako cedar moli svojim zvonom … On moli tri godine … Ako se ne poveže sa živim čovjekom, on nakon tri godine, zbog toga što nije u mogućnosti slati primljeno u Kozmos, neće biti u mogućnosti davati je neposredno čovjeku. Tada on započinje sagorijevati energiju u sebi. Ovaj bolan proces sagorijevanja - umiranja u njemu traje dvadeset i sedam godina …
Nedavno smo mi pronašli takav cedar. Ustvrdili smo da već zvoni dvije godine. Tiho zvoni. Jako tiho. Možda se želi nadugo raspričati svojom zamolbom, ali njemu je preostala svega jedna godina. Treba ga posjeći i podijeliti ljudima …
Starac je dugo govorio, a ja sam ga zbog nečega slušao. Glas neobičnog starog Sibirca zvučao je čas blago sigurno, čas uznemireno, a kad je bio uznemiren, tad je hitro, gotovo kao da se lagano poigrava na kakvom glazbalu, strugao vršcima prstiju svoj komadić cedra.
Na obali je bilo hladno, s rijeke je puhao jesenji vjetar. Hladan je vjetar u mahovima udarao o sijede vlasi gologlavih staraca, ali u starca koji je pričao, stari kaput i košulja bili su raskopčani. On je još strugao vršcima prstiju svoj komadić cedra što ga je objesio na grudima, razotkrivenima vjetru. Još sam se trudio shvatiti njegovo značenje. (9)
U narodnoj medicini mnogo se govori o ljekovitosti cedra. Tamo se kaže da sve, počam od njegovih igličastih listova pa do kore, posjeduje vrlo učinkovita ljekovita svojstva. CEDROVI ORAŠĆIĆI; CEDROVO ULJE ….. (vidi Knjiga Prva, strana 11 i dalje)
… ljekovita svojstva rastu što se više približavamo raslinju na granici s prijelaznim područjem šume i tundre. Znači da je onda moćniji sibirski. (14)
Stari Zavjet upućuje na cedar - najjače ljekovito sredstvo od svega što postoji u prirodi … car Solomon sagradio je od cedra hram … (13) … Kalež cedrove smole - "Kalež Života" ….. (14)