Iz knjige: "Etika za novi milenij" - DalAi Lama
Naslov izvornika "Ethics for a new millennium" Dalai Lama XIV - Tenzin Gyatso
Biblioteka Tragovi, Knjiga 50, Zagreb:CID - Nova, 2001. /Moralna načela II. Lamaizam/
Ono što predlažem jest DUHOVNA REVOLUCIJA
Moj poziv za duhovnom revolucijom nije poziv za religjskom revolucijom. Ne odnosi se niti na svjetovan život, a još manje na nešto magijsko ili misteriozno. Prije je to poziv za radikalnim preusmjeravanjem transformacije duha koja razvija suosjećanje i ljubav ... Iz svog iskustva zaključio sam da nije važno je li osoba religiozna. Važnije je biti dobro ljudsko biće.
... ja sam Tibetanac prije nego Dalai Lama i ljudsko biće prije nego Tibetanac. Sve dok obnašam dužnost Dalai Lame snosim posebnu odgovornost prema Tibetancima. Kao redovnik imam posebnu odgovornost prema unapređivanju međureligijskog sklada, dok je moja odgovornost ljudskog bića znatno veća jer se odnosi na čitavu ljudsku zajednicu i predstavlja odgovornost kakvu svi imamo.
DUHOVNOST smatram povezanu s kvalitetama ljudskog duha poput ljubavi, samilosti, strpljenja, tolerancije, praštanja, osjećaja odgovornosti, osjećaja za sklad, s onim što donosi sreću nama i drugima.
Dok su rituali i molitve skupa s pitanjima o nirvani i spasenju izravno povezana s vjerom, ovim unutrašnjim kvalitetama to nije ptrebno ... Zato ne postoji razlog zbog kojeg ih osoba ne bi razvijala i razvila do prilično visokog stupnja a da pri tom ne pribjegne bilo kojem religijskom ili metafizičkom vjerskom sustavu.
Tamo gdje se unutarnja ili duhovna dimenzija zanemaruje ne postoji nada za postizanje konačnog rješenja.
Vježbanje naših kritičkih sposobnosti u području etike nameće preuzimanje odgovornosti za naša djela i njihove bazične motive.
Sve karakteristike opisane kao "duhovne" može se reći da predstavljaju određenu razinu brige za dobrobit drugih ... Zato DUHOVNA PRAKSA donosi sobom brigu za dobrobit drugih. Također uključuje promjenu nas samih pa postajemo spremniji to činiti. Govoriti o duhovnoj praksi na bilo koji drugi način potpuno je besmisleno.
Sklapajući svoje ruke obraćam se čitatelju s molbom
da ostatak svojega života proživi što više smisleno
Napustite svoju zavist, odbacite želju pobjede i likovanja nad drugima. Umjesto toga, pokušajte im činiti dobro. Ljubaznošću, hrabrošću i samopouzdanjem da ćete radeći to postići uspjeh, dočekajte i pozdravite druge osmjehom. Budite jednostavni, otvoreni i pokušajte biti bez predrasuda. Prema svakom se odnosite kao prema bliskom prijatelju. Ne možete li, iz bilo kojeg razloga, pomoći drugima, nemojte im barem nanositi štetu ...
Ne govorim to kao Dalai Lama, niti kao osoba s posebnim moćima i sposobnostima, nemam ih. Govorim kao ljudsko biće: ono koje, kao i vi, želi biti sretno i ne patiti.
Govoreći o duhovnoj revoluciji mislim da je jasno kako ona za sobom povlači ETIČKU REVOLUCIJU
Smatram da svako naše djelo ima univerzalnu odgovornost. Zbog toga su etička disciplina, blagotvorno ponašanje i pažljivo rasuđivanje, ključni sastavni djelovi smislenog i sretnog života
Kada su naše namjere prema drugima dobre, otkrivamo da je osjećaj srama ili nesigurnosti jako smanjen ... Uvijek kada srećem nove ljude pristupam im s pozitivnim stavom ... Kada djelujemo brinući se za druge, mir koji se stvara u našim srcima donosi mir svakoj osobi s kojom smo povezani. Donosi mir obitelji, prijateljima, kolegama na radnom mjestu, društvu a također i svijetu. Zbog čega ne razviti ovu kvalitetu?
... Ovo je primjenjivo na osobe kao i na čitave zajednice ... Kada se obvežemo na poštenje pomažemo smanjiti razinu nesporazuma, sumnji i straha u društvu. Na mali ali znakovit način stvaramo uvjete za sretan svjet.
Religija nam može pomoći pri utemeljenu bazičnih etičkih načela. Ipak, o etici i moralu možemo govoriti a da pri tom ne pribjegnemo religiji ... moramo dopustiti da ljudi sami shvate što je dobro a što loše, što je ispravno a što pogrešno, što je moralno prikladno a što nije, što tvori pozitivan čin a što negativan, kao i da će se sve to razlikovati shodno okolnostima te čak od osobe do osobe. Utemeljenje etičkih principa moguće je kada za polaznu točku uzimamo stav da svi želimo biti sretni i da ne želimo patiti. Iz ovog možemo zaključiti da je jedan od značajki koje određuju je li neko djelo etično ili nije učinak na drugu osobu ili tuđe iskustvo i očekivanje sreće. Čin koji povređuje ili stvara nasilje potencijalno je neetičan.
Ne možemo biti voljeni i ne možemo uživati u suosjećanju drugih sve dok istodobno ne obuzdamo vlastite štetne impulse i želje.
Usudit ću se poslužiti osobnim primjerom. Ovakvo razumijevanje etike znači da stalno nastojim razvijati pozitivno, blagotvorno stanje uma i srca. U isto vrijeme nastojim što više biti na usluzi drugima. Osiguravši pozitivan sadržaj vlastitih aktivnosti, u onolikoj mjeri koliko sam za to sposoban, smanjujem mogućnost za neetično djelovanje. Ne postoji način kojim bi se procjenila djelotvornost ove strategije. Ali učinivši svoje napore kostruktivnima i sačuvavši pozornost, bez obzira na ono što se dogodilo, nikada neću imati razloga za žaljenje. Konačno, znam da sam pokušao učiniti najbolje.
Ljubaznošću, naklonošću, poštenjem, istinom i pravednošću prema drugima osiguravamo našu vlastitu dobrobit. Nije to stvar podložna složenom teoretiziranju. To je stvar zdravog razuma. ... Možemo odbaciti sve ostalo - religiju, ideologiju, svu primljenu mudrost. Ali ne možemo izbjeći neophodnost ljubavi i suosjećanja.
To je moja prava i istinska religija, moja jednostavna vjera ... suosjećajnost, ljubav prema drugima, poštivanje njihovih prava i dostojanstva bez obzira tko i što jesu: nasposljetku, to je sve što nam je potrebno ... Sve dok smo suosjećajni prema drugima i sve dok se povodimo za osjećajem odgovornosi, ne postoji sumnja da ćmo doista biti sretni.
Usprkos mišljenu da je ljudska priroda bazično agresivna i natjecateljska, moje je gledište suprotno. Smatram da je naše poštivanje ljubaznosti i ljubavi toliko duboko u nama da započinje i prije našeg rođenja ... Sretna majka rađa sretno dijete ...
Tashi Deleg - Namaste