Dragi prijatelji, poznanici, građani
Na poticaj prijatelja šaljem prijateljima Proces „Spašavanja stepenica“ sa namjerom i željom da sve nas podsjetim našu ulogu Čuvara Prirode, ljepote i svega stvorenog, pa i više od toga, na kreativno stvaranje nove ljepote u svemu što činimo, da donosimo dobro kuda god idemo. Čuvajući Prirodu čuvamo sebe, stvarajući ljepotu doprinosimo svojoj ljepoti življenja. Najvažnije da kažem i pokažem kako pojedinac nije bespomoćan, a u zajednici je još jači. Preuzmimo odgovornost za svoje živote, a to znači i za prostor u kom živimo i radimo.
Nedavno sam bila „pozvana“ spašavati ljepotu stepenica na kojima živim. Šaljem Vam „Proces“ kako bi imali šprancu (primjer) ako vi budete u prilici spašavati okoliš, bilo gdje! Potičem na Akciju, pozivam na Budnost! Svaki je pojedinac važan i moćan. Nemojte pretpostavljati da ne možete ništa učiniti i/ili da nećete uspjeti. Dajte sve od sebe i tada se dešavaju čuda. Stepenice su spašene.
Koristim priliku ponoviti sebi i vama bisere Toltečke mudrosti iz meni drage knjige „Četiri sporazuma sa samim sobom“ Don Miquel Ruiza: 1. Neka naša riječ bude besprijekorna 2. Ništa nemojmo shvaćati osobno 3. Ne pretpostavljajmo 4. Uvijek dajmo sve od sebe
Važno je hitno (odmah) i hrabro djelovati, kao da spašavate vlastito dijete. To vam daje snagu, usmjerenje i pomoć Univerzuma. U Procesu spašavanja mojih stepenica bilo toliko čudesnih sinkroniciteta koji potvrđuju da nismo sami u odlučnim, hrabrim akcijama za opću dobrobit. Odmah sam reagirala kad mi je gospodin pokazao što misli raditi, rekavši da mu ne mogu dati struju jer ne želim sudjelovati u „ovom zločinu“. Pitala sam po čijem nalogu radi. Rekao je Rijeka promet. Odmah sam nazvala informacije, dobila broj, nazvala Rijeka promet, tražila direktora … nisam se zaustavila na usmenoj komunikaciji, sjela sam za kompjuter ispisala žalu (zbog hitnoće kratku ali jasnu), faksirala. Nisam se ni tu zaustavila. Nazvala sam Grad Rijeku, uputili su me na komunalni odjel, nazvala sam i konzervatorijski odjel u Rijeci, kažu da nisu nadležni, nema veze i njima sam poslala žalbu, i svim nadležnim institucijama i Medijima, da znaju i imaju mogućnost djelovanja. Sjela i napisala dužu žalbu od 3 stranice a slijedeći vikend provela u pisanju dopisa MO, još 4 stranice … da li je vrijedno tolikog truda, za jedne obične stepenice. DA i DA! To nisu obične stepenice, ne samo što su lijepe, ja sam im dala vrijednost. I ne radi se samo o stepenicama, radi se o ljepoti i zaštiti i hrabrosti i pozitivnom djelovanju …Mi dajemo vrijednost svemu, o našoj vrijednosti ovise naši izbori, a o našim izborima ovisi naše zdravlje, naša ljepota, naši životi. Nema malih stvari, kaže „Tečaj o Čudima“.
Nije mi cilj prozivati krivce već pozvati na odgovornost i spriječi daljnje štete. Želim potaći na doprinos i kreativnost, NE kritizerstvo i pasivnost. Konkretan doprinos je velik u svakodnevnim malim stvarima kao npr. Prostor svog življenja učiniti i održavati lijepim, pomesti ispred svog i susjedovog praga (ne samo unutar svog portuna), podići papir i čik s poda i ako ga je netko drugi, nesvjestan, bacio, počistiti plažu koja nam je pružila užitak sunca i mora, upozoriti ljude da ne bacaju plastične boce i ostale svaštarije u more i šume … posadimo drvo, posadimo cvijet!!!
Na emisiji Radio Svida 13.06.2006. rekla sam da se nadam da to nije kraj priče već Poziv i Početak priče o stalnoj Budnosti svih nas za zaštitu baštine i stvaranja ljepote za opće dobro svih.
Završila bih Anastazijinom porukom i pozivom (izvadak iz 5 knjige V. Megrea „Zvonki cedar ruski - TKO SMO MI“) „ … budimo stvaratelji prelijepe budućnosti!
Eli
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Oznaka: Pravne stvari/ Stepenice Kresnikova
Eli, Rijeka, četvrtak 01.06.2006. god
Eli Jaška
Ul Frana Kresnikova 21, 51000 R i j e k a
Tel/faks: 677-331
RIJEKA PROMET
Tel: 352-555 cent; faks: 352-550
Predmet: Žalba na izvođenje radova i uništavanje lijepih stepenica
U ulici Frana Kresnikova 21, 51000 R i j e k a
Poštovani,
Pred par minuta radnici koji izvode radove na stepenicama su zatražili struju da ne ometaju građane bukom agregata i to bi rado dala kao što sam to učinila kad su postavljali ogradu na zidiću. Međutim kad sam vidjela da će postavljat rukohvate po sredini stepenica, zbog čega moraju bušiti te bijele krasne stare stepenice moja mi savjest nije dala da sudjelujem u tom činu za koje smatram da je pravljenje puno veće i nepopravljive štete od koristi koja se pravi. Premda rukohvati nisu onako lijepi kako bi se meni sviđalo bili bi prihvatljivi da se rukohvat stavio po strani stepenica a ne na sredinu.
Sekretarica je bila ljubazna i spojila me s gospodinom Eliom. I gospodin Elio je bio ljubazan i obećao da će izvidjeti o čemu se radi. Gospodin Kurelić me odmah nazvao. Očito gledamo kroz različitu boju naočala pa moja primjedba da se narušava ljepota ovih lijepih stepenica nije razumljiva. A i praktični razlozi su u pitanju. Stanari koji žive na stepenicama sve moraju nositi na ruke, pa ograda po sredini uvelike smeta prohodnosti.
Pred par godina kao predstavnik građana pisala sam peticija za regulaciju prometa u Kresnikovoj ulici, koja je i vama upućena. Iako je to puno veći problem građana ovog kraja do danas nije se učinilo ništa učinkovito.
Namjera ove moje predstavke je probuđenje svijesti da je svatko od nas odgovoran dati svoj doprinos za poboljšanje svakog i najmanjeg djelića prostora zajednice - grada u kojem živimo.
Na tim stepenicama moja obitelj živi već više od 40 godina, osobno mi je važna ljepota i smatram svojom dužnošću biti u zaštiti i učiniti što mogu da se čini što manja šteta i zato podnosim ovu žalbu.
S poštovanjem
U Rijeci, 01.06.2006. oko 9 sati ujutro
Na znanje: Gradonačelniku grada Rijeke, Korzo 16.
Tajnica gradonačelnika tel: 209-527; faks: 334-008
Oznaka: Pravne stvari/ Stepenice Kresnikova
Eli, Rijeka, četvrtak 01.06.2006. god
Eli Jaška
Ul Frana Kresnikova 21, 51000 R i j e k a
Tel/faks: 677-331; 091 7223700
GRAD RIJEKA - Odjel za komunalni sustav - tel: 209-333, faks: 204-406
Pročelnica odjela za komunalni sustav - faks: 373-522
Gradonačelnik grada Rijeke - tel: 209-527; faks: 334-008
Ministarstvo kulture, uprava za zaštitu kulturna baštine -
Konzervatorijski odjel u RIJECI - tel: 311-300; faks: 212-198
RIJEKA PROMET - Tel: 352-555 cent; faks: 352-550
Mediji
Predmet: Žalba na izvođenje radova i uništavanje lijepih stepenica
U ulici Frana Kresnikova 21, 51000 R i j e k a
Poštovani,
Jutros su došli radnici, meni nepoznate firme, po nalogu Rijeka prometa, postaviti rukohvate na stepenicama u ul. Frana Kresnika 21, na način da ih postave po sredini stepenica … Odmah sam reagirala na način da sam nazvala Rijeka promet i poslala Žalbu (faksom), na znanje i gradonačelniku.
Želim malo opširnije obrazložiti svoju reakciju ovim dopisom:
Poznata je izreka „Put do pakla popločen je dobrim namjerama“.
Stepenice u ulici Frana Kresnika kod kućnih brojeva 23 i 21, lijepe su, bijele, široke, građene su u vrijeme kada su graditelji još bili pravi majstori a izvođačima je bila važna ljepota.
U namjeri da se postavi rukohvat za stare i nemoćne osobe donosi se odluka da se postave željezni rukohvati, tamo gdje su stepenice šire po sredini. Da bi pojednostavili stvar oni moraju biti jednoobrazni (isti) i postavljeni na isti način ne vodeći računa o jedinstvenosti svakog prostora.
Predmetne stepenice uvrštene su u šire pa se rukohvati trebaju postaviti po sredini stepenica, za što se jasno moraju bušiti, dakle oštetiti te lijepe stepenice. Objašnjenje je da ljudi mogu prolaziti s obje strane. Mili bože promet nije gust na stepenica, promet je gust na cesti. Pred par godina kao predstavnik građana pisala sam peticija za regulaciju prometa u Kresnikovoj ulici, koja je upućena na više adresa. Iako je to puno veći problem građana ovog kraja do danas nije se učinilo ništa učinkovito.
Što se jednoobraznosti bilo bi dosadno da smo svi jednaki i da je sve jednako. To je osim toga nemoguće. Istina je da je u Prirodi sve, i da smo svi jedinstveni i svi jedno, ali ne isto. Pa će tako u planinskom prostoru prirodno pristajati drvena kuća, a u primorskom kamena, pa će tako jedan rukohvat biti ok na jednim stepenicama, dok će na drugima narušiti sklad, ljepotu i funkcionalnost.
Ako želimo učiniti dobro djelo i postaviti rukohvate koji će biti od koristi ljudima koji tuda prolaze, namjera je dobra i pozitivna, no ne moramo zbog toga činiti veću štetu od dobra koje radimo. Zašto ne bi rukohvate iskoristili da budu ukras i povećaju ljepotu prostora u kom će biti postavljen, a pri tom ne oštećuju i ne blokiraju prolaz stvari i energije. No to bi značilo da se posveti pažnja, odabere prava osoba i/ili tvrtka koja će odabrati jedinstvenu (ne jednaku, ne jednobraznu) ogradu u skladu s prostorom, odabrati pravi izvođač koji će to učiniti kvalitetno i tako da iza sebe ostavi ljepše, a ne ružnije i nezavršeno do kraja. Duž stepenica postoji zid uz koji se može postaviti ograda, pa tako se i postavljala ograda u starije doba u primorskim mjestima, i ne vidim zašto bi se bušile stepenice, osobito tako lijepe.
Na konkretnim stepenicama postoje tri portuna (ulaza) kbr 23, 21a i 21b. Stepenice praktički predstavljaju njihov ulaz i okućnicu. Nitko se pri donošenju odluke o radovima nije sjetio da bi bilo mudro pitati te ljude za mišljenje, prijedloge i obavijestiti ih o namjeri izvođenja radova pred njihovim ulazom. Ti ljudi sve što rade i donose moraju donijeti na rukama (od građevinskog materijala, namještaja i dr) i ubuduće će se morati boriti sa sivom željeznom ogradom, i svakodnevno pri prolazu zaobilaziti ogradu, o vizuelnoj ljepoti sam već rekla. Što reći, možda bi pomoglo da ljudi koji donose odluku zastanu na časak, zatvore oči i stave se u položaj kao da oni tu žive pa zamisle da to rade sebi i svojoj djeci. No ako su ti ljudi „daltonisti“, pa ne vide boje (nemaju osjećaj za lijepo), i/ili nemaju znanja i iskustva, onda na žalost ni to neće pomoći.
Cijena (novčana) ne smije biti izgovor za naše odluke. Uz kreativnost, dobru volju a prije svega svijest o važnosti svega što činimo, ne samo za sebe već i za naraštaje koji dolaze, možemo učiniti mnogo dobra i mnogo jeftinije. Cijena bi trebala obuhvatit puno šiti pogled od samog novčanog iznosa: izbor kvalitete materijala i kvalitete izvođača (u što spada kvaliteta izvođenja, dužina radova, odnos prema poslu, ljudima i prirodi, kako ostave prostor iza sebe, da li je ljepši ili ružniji poslije radova, da li ostave danima i mjesecima nezavršeno …), funkcionalnost onoga što se radi za duže vrijeme, stvaranje i očuvanje sklada i ljepote.
Medicinski kirurški zahtjevi čine se na bolesnom tijelu čovjeka s namjerom poboljšanje i produženja života. Na zdravom tijelu to bi bilo ne samo šteta nego i „zločin“. Tako ja smatram da bušenje ovih, još uvijek lijepih, stepenica graniči sa „zločinom“. Kažem još uvijek lijepim jer su u par navrata od grada popravljane, no (ne)kvaliteta izvedbe tih radova nije predmet ovog dopisa. Ako ne možemo
poboljšat, unaprijedit, uljepšat, suzdržimo se koliko je moguće praviti štetu svojom namjerom, stalnim unapređenjem znanja i preispitivanje odluka.
U Rijeci sam rođena i tu provela pretežiti dio svog života. Boli me što puno češće primjećujem uništavanje postojećeg dobra i stvaranje „ružnoće“ umjesto ljepote. Nemamo parkova, slobodni se prostori pretvaraju u asfalt, u beton i parkirališta … Danima sam zaobilazila stari grad da ne bih bila svjedok izgradnje poslovne zgrade kojom se ne samo uništio vidik na crkvu sv. Vida, već se oduzelo svjetlo i energija vitalnom dijelu grada, tako posredno i cijelom gradu, a onda jasno i građanima. Također zaobilazim vidjeti prostor ispred osnovne škole Nikola Tesla i Fakulteta, a tako je bilo prekrasno jezero …
Koga kriviti?Ne volim pričati o krivnji, jer ona je najveća prepreka za sreću, ali želim govoriti o odgovornosti. Svi smo mi odgovorni za sve što se dešava u nama i oko nas, odgovorni za ono što činimo ali i za ono što propuštamo činiti, odgovorni za „naočale“ koje nosimo, jer kroz te naočale biramo svakodnevne izbore, biramo ljude - rukovodstvo koje će u naše ime i za nas donositi odluke.
Svaki izbor je važan, svaka naša odluka je važna, svaka misao i osjećaj, svaki naš doprinos, svaki čin s namjerom boljitka je važan i stoga sam odvojila svoje vrijeme i energiju da reagiram u skladu sa svojim osjećajem savjesti i napišem ovaj dopis.
Želim naglasiti ja nisam protiv rukohvata niti je moja namjera spriječiti postavljanje rukohvata. Moja je namjera zaštiti te lijepe stare stepenice i njihovu ljepotu i spriječiti blokiranje prolaza za prohod i nošenje stvari. Stoga molim da se preispita izbor i način postavljanja rukohvata, na način kako sam predložila ili sličan način i postave rukohvati koji će biti na ponos grada i onog tko ih bude postavljao, i biti radost i ljepota svima koji tuda prolaze.
S poštovanjem.
U Rijeci 01.06.2006.
Oznaka: Pravne stvari / Stepenice MO
Eli, Rijeka, 03.-04.06.2006. g
Eli Jaška
Ul Frana Kresnikova 21, 51000 R i j e k a
Tel/faks: 677-33, 091 7223700
MJESNI ODBOR BANDEROVO
Telefon: 672-365; faks: 678-885,
e-mail: mo.banderovo@rijeka.hr
n.r. Tajnici, gđa Verici Mladenić
Predmet: Žalba na izvođenje radova i uništavanje lijepih stepenica
U ulici Frana Kresnikova kbr. 21, 23.; 51000 R i j e k a
Poštovana gospođo Verica,
Hvala Vam na pozivu da prisustvujem sastanku MO ponedjeljak 5.06.2006. u 19 h. Da sam slobodna došla bih, ali kako u to vrijeme imam drugu obvezu obraćam vam se pismom. Dostavit ću vam i žalbe koje su napisali moji susjedi, i skicu koju je napravio g. Milan za svoj prijedlog.
Ako vam se čini da je pismo predugačko i nemate vremena za cijelo pismo obratite pažnju na ono što je boldano i na zaključak.
Nakon mojih žalbi na postavljanje rukohvata kojim bi nepopravivo oštetili stepenice i naružili njihov izgled i izgled toga kraja, ne znam na čiji nalog ali ta strašna željeza su odvezena, predveče 1.06.2006.
U svojoj sam žalbi predložila da se rukohvati postave na zid međutim moji susjedi nisu se složili s tim iz više razloga. Prije svega nemaju povjerenje da bi se to napravilo lijepo, stručno i kvalitetno, te iz straha da bi se oštetili zidovi, koje su oni o vlastitom trošku napravili, i naružio izgled zidova.
Kad bi se osmislio lijep rukohvat od materijala koji ne rđa (drvo, rosfraj, kovano željezo), koji neće biti debeo i nezgrapan (poput željeza koji su bili pripremljeni), kad bi se garantirala kvaliteta izvedbe, minimalna oštećenja zida koja bi se sanirala, mišljenja sam da bi susjedi pristali na postavljanje rukohvata na svojim zidovima.
S obzirom da smo vidjeli kakav je materijal bio pripremljen, s obzirom na iskustvo nekvalitete i površnosti dosadašnjih radova na tim istim stepenicama, ja dijelim istu sumnju i bojazan.
U slučaju da se ipak ustraje postaviti rukohvate susjedi su predložili da se postave na pasici uz rub stepenica nasuprot njihovu zidu. Nedavno je tamo postavljena ograda. Moje je ozbiljno pitanje zašto se uz te radove nije odmah razmišljalo o rukohvatima i donijelo jedinstveno rješenje, jer ta ograda je mogla lako poslužiti kao rukohvat, a da se mogla i puno ljepše napraviti, o tome neću ni pričati. Nedavno se i krpao zid prema susjedu ispod zida. Susjed kaže da već godinama moli da se zid sanira, da se samo krpaju rupe, da mu se već godinama
obećava komletan - pravi popravak. Ne mogu se oteti dojmu da sve radimo kao kratkoročna rješenja, kao da ne radimo za sebe i/ili samo da zadovoljimo formu neke odluke, pitanje je za čiji interes. Nemamo vremena za bitno jer smo zaokupljeni nebitnim - odnosno manje važnim stvarima. U narodu postoji uzrečica „drži vodu dok majstori ne odu“. Sada kad bi se postavili rukohvati s te strane, s obzirom na već narušeni nekadašnji izgled moje oko ne vidi pravo lijepo rješenje. No kako ja nisam arhitekt, ni dizajner po struci, možda će neka stručna osoba znati naći pravo rješenje koje će biti lijepo i u skladu s prostorom.
Ako pitate bolesne i stare osobe za mišljenje složit će se da se postave rukohvati, čak i ako tuda prođu jednom mjesečno, ne pitajući pojedinosti. To je razumljivo jer svatko gleda iz svog uma i kroz svoje naočale. Ja gledam kroz naočale svog zvanja, znanja i životnog iskustva. Dugo se već zanimam za ekologiju, vanjsku i unutarnju, za unapređenja kvalitete življenja, godinama radeći na svom samorazvoju.Odlučna sam u namjeri upotrijebiti stečena znanja i iskustva u zaštitu svekolike ekologije i povišenja svijesti o pravim ljudskim vrijednostima.
Kome ćete se obratiti za savjet? Ako pitate kirurga, čija je specijalnost kirurški zahvat, za izlječenje neke bolesti, najbolji savjet koji će vam dati je otvoriti, izvaditi, odrezati, odstraniti …I tako prebacujemo odgovornost na „kirurga“, a što smo mi spremni učiniti za svoje zdravlje? Jesmo li spremni preuzeti odgovornost za svoje živote i prostor u kojem živimo, za izbore koje činimo u svakodnevnom životu …? Odgovornost uvijek uključuje najviše dobro.
S obzirom da ove stepenice nisu tako prometne, s obzirom da se građani iz gornje ulice mogu spusti na donju ulicu (Kresnikovu) po cestici i po susjednim stepenicama, na kojima su već postavljeni rukohvat, mišljenja sam da rukohvati na predmetnim stepenicama nisu potrebni.
Dakle ako ne možemo izvest radove tako da to bude učinjeno kvalitetno, lijepo i u skladu sa postojećim prostorom predlažem da se na predmetnim stepenicama ništa ne radi.
Šteta je već napravljena. Oštećene su dvije stepenice i pozivam MO da ispita način kako da se sanira učinjena šteta i štetu sanira.
U mom sudačkom pozivu moja je najveća zadaća bila prikupiti što je moguće više relevantnih činjenica na temelju kojih bi se mogla donijeti presudu koja će biti ne samo u skladu sa zakonom već i u skladu sa životom, a to znači odluka kojom će se napraviti najmanja šteta. Svaki slučaj je jedinstven i vodi se pod posebnim brojem i premda se koristi isti Zakon donosi se posebna jedinstvena odluka uzimajući u obzir sve prikupljene specifične relevantne činjenice. Protiv prvostupanjske odluke postoji mogućnost i pravo žalbe kako bi se dopunilo činjenično stanje, ispravili propusti itd., dakle kako bi se napravila što manja šteta pojedincu i zajednici.
Moja je sestra liječnica pa možemo i s medicinskog aspekta promotriti situaciju. Bolest i simptomi bolesti mogu biti isti ali svaki je pacijent jedinstven, i isti će lijek nekome biti od koristi a kod nekog izazvat alergijsku reakciju po život opasnu. Ozdravljenje, ne samo privremeno poboljšanje, može se očekivat tek kod pažljivog holističkog pristupa i pravog izbora tretmana.
Danas mi je došla u posjetu moja kolegica odvjetnica i draga prijateljica i tako sam u razgovoru saznala da nisam usamljena u svom osjećaju zgroženosti nad mnogim radovima koji se rade po gradu Rijeci. Saznala sam i za grafite koji su se pojavili povodom zgrade ispred crkve Sv. Vida. Nisam pristaša grafita po zidovima, ali ovaj grafit ne samo da nije prost već izražava ono što sam i sama izrazila u svojoj žalbi, samo sažetije i drugim riječima, izražava ogorčenost i mišljenje mnogih ljudi: „Crkva Sv Poluvida (napola se vidi). Zagradio majstor Slabovid. Općinari opće s betonom“. Neki se grafiti brišu odmah, a neki, doista neprimjereni, nikada. Tko odlučuje o tome?
Svatko od nas dužan je preuzeti odgovornost, dati sve od sebe u skladu sa vlastitom savješću i zdravim razumom i vlastitim postupcima i djelima pokazati primjer. Stoga ja i ovaj vikend posvećujem spašavanju jednih lijepih stepenica. Svakako sam “sebična“ jer je moj interes da prostor mog svakodnevnog života bude lijep, prohodan i protočan.
Stanari iz kbr. 21 i 23 ulažu napor da svoje prostore (vrtove) učine i održe urednim i lijepim. Pretežito sami održavaju čistoću tih stepenica, iako spadaju u javnu površinu. Smatram da je u redu da svatko brine za čistoću ne samo unutar već i ispred svog praga. I članica MO, gđa Melita Križanović je krasno uredila prostor svoje kuće u ulici obitelji Diuz. Svaki puta kada prođem pored njenih prozora sa cvijećem i zavirim u lijepo uređen vrt prožme me osjećaj ljepote i zahvalnosti, a to su osjećaju koji oplemenjuju ljude, doprinose zdravlju i stvaraju dobro. Ako su svi članovi MO poput nje, i vlastitim primjerom stvaraju ljepotu, prvo u svom prostoru, onda imam nadu da će postojeći MO biti mudar i svojim odlukama doprinositi pozitivnim promjenama i stvaranju ljepote ovog kraja.
Rado dajem svoj doprinos kad me pozove prilika, pa sam tako pred par godina sudjelovala u prosvjedu građana u spašavanju parka na Potoku. Poslala sam vam pismo od 19.03.2003. koje sam tada na skupu i pročitala.
Pred godinu dana posjekli su predivno stablo badema, u Kresnikovoj ulici nasuprot samostana časnih sestara (kbr 15). To je stablo bilo ukras cijelog kraja i svake godine ponovo i ponovo svojim cvatom pronosilo miris i ljepotu rascvjetalih pupoljka … i jednog dana vraćajući se iz grada na nebu praznina. Danima me boljela ta praznina, a bol i danas osjećam kad prođem pored debla tog stabla, meni dragog još iz djetinjstva. Voljela bi znati tko je i po čijem nalogu posjekao to stablo, da li je MO bio upoznat s tim, da li je uopće primijetio što se desilo, da li je pokrenuo postupak protiv tog čina …? Ne tražim krivce moja je namjera osvijestiti važnost tih divnih stabala, tako važnih za naše fizičko i mentalno zdravlje, i tako spriječiti daljnje ubijanje Prirode. Koliki su samo drvoredi posječeni u zadnje vrijeme!!!. Mili Bože, tko se usuđuje to činiti? Da li nas neznanje može opravdati? Odgovorni smo svi: i oni koji daju nalog da se takvo što učini, i oni koji taj nalog izvršavaju, i svi mi koji na tako nešto ne reagiramo.
MJESNI ODBORI kao predstavnici cijeloga kraja, pozvani su biti čuvari i ljudi i krajolika, u zaštiti šireg, a ne pojedinačnog, dobra.
POZIVAM sve strukture i sve građane budimo čuvari Prirode, svih stabala, parkova, lijepih vrtova, stepenica, zidova … zaštitnici i stvaratelji ljepote i borci protiv ružnoće i nasilja svake vrste. Čuvajući Prirodu čuvamo sami sebe, jer mi jesmo Priroda i dio smo Prirode.
ZAKLJUČAK
Molim i zahtijevam u ime stanara na stepenicama u Kresnikovoj ulici kbr 21 i 23,
1) da se stepenice ne oštećuju, da se prostor ne nagrđuje
2) da se sanira već napravljena postojeća šteta na dvije donje stepenice
3) da se ubuduće prije svake odluke prikupe i dobro razmotre sve činjenice, uzme u obzor specifičnost i jedinstvenost svakog prostora, i svakako konzultiraju i obavijeste ljudi kojih se to najviše tiče (a to su oni koji su najbliži prostoru, koji ga svakodnevno koriste i gledaju)
4) da se postavi kodeks ponašanja - pravila za izbore i odluke kojima će se doprinositi pozitivnim promjenama i sprečavati, što je više moguće, šteta: To su slijedeće smjernice:
- kvaliteta, funkcionalnost, ljepota, sklad s prirodom i postojećim
- opće dobro iznad pojedinačnog, kako u odnosu na ljude tako i u odnosu na Prirodu, krajolik …
- prava dugoročna kvalitetna rješenja koja će biti na ponos tog kraja, grada čiji su dio, onog čija budu kreacija, kao i onog tko izvede zamisao.
- nadgledat radove i ugovarat sa izvođačima obvezu da se prostor ostavi ljepšim nego je bio prije radova.
Ukratko da sve što se radi bude umjetničko djelo koje će oplemenjivati i radovati generacije i generacije.
Moja je želja i namjera dublja i veća od stopiranja radova samo na ovim stepenicama. Htjela bi ovaj događaj iskoristiti za poticanje odgovornosti svih struktura i svakog pojedinca, za pozitivne promjene, koje bi uključile prestanak uništavanja Prirode i nagrđivanja prostora, povišenje svijesti o važnosti unapređenja kvalitete življenja i svekolike ekologije.
Ovo pismo prosljeđujem svima onima kojima je upućena žalba, jer sve napisano odnosi se na sve strukture od Grada (Gradonačelnika i odjela za komunalni sustav), Ministarstva kulture - odjela za zaštitu kulturne baštine, Rijeka prometa i Medija. Slobodni ste ovaj dopis proslijediti svim Mjesnim odborima.
S poštovanjem i puno entuzijazma i vjere
U Rijeci, 03. do 04. lipnja 2006. godine
DNA:
MJESNI ODBOR Banderovo: Telefon: 672-365; faks: 678-885,
RIJEKA PROMET - Tel: 352-555 cent; faks: 352-550
GRAD RIJEKA - Odjel za komunalni sustav - tel: 209-333, faks: 204-406
Pročelnica odjela za komunalni sustav - faks: 373-522
Gradonačelnik grada Rijeke - tel: 209-527; faks: 334-008
Ministarstvo kulture, uprava za zaštitu kulturna baštine -
Konzervatorijski odjel u RIJECI - tel: 311-300; faks: 212-198
Mediji:
Poštovani
Ovo nije cjelokupna dokumentacija. No stepenice su spašene, iako je narušena ljepota prostora senzibilnom oku vidljiva. Rukohvati su postavljeni sa strane.
Upućujem na članke:
* EKOLOGIJA je priča o morskoj zvjezdi - prosinac 2007. (3)
* Zaštita parka - Potok - Prosvjed 2003. (1)