ALGE
Ništa me u životu nije tako impresioniralo kao ti mali sićušni praroditelji života na našoj planeti koje treba 1000 puta povećati kako bi ih približili oku promatrača. U tako nevidljivom obliku one zajedno s još približno 50.000 vrsta algi, čine 80% biomase na planeti Zemlji i proizvode istio toliki postotak kisika bez kojeg ne bismo preživjeli niti jedan dan. Oslonivši se na opis poznatog algologa dr. William Bary-a neizmerno im se divim, jer su sebe žrtvovale za ishranu višoj vrsti i pretvorile sebe u svojevrstan čip ishrane sadržajem proteina, ugljikohidrata, lipida, vitamina i minerala prirodno izbalansiranih i lako usvojivih. Sve je to priroda stvorila prije 3,5 milijardi godina.
U najtežim trenutcima poklonio sam im puno poverenje, a rezultat je premašio sva moja očekivanja.
Dana 15 siječnja 2008. ušao sam u 79-tu godini života. Negde u 70-tim godinama svoga života, posle dvije jako teške operacije, koje sam preživio zahvaljući umijeću i požrtvovanosti liječnika, na čemu sam im beskrajno zahvalan, moj se oporavak odvijao zabrinjavajuće sporo. Primjera radi, od kreveta do vrata sobe trebao sam mnogo vremena i jedva sam disao kad bih stigao na cilj, neki su me već otpisali. Depresivan, nikada gladan, stalno žedan, prionuo sam algama i grčevito ih se držao. Svakog dana popio bih po dva grama Klamatske alge u prahu (cca 5 kapsula) rastvorene u jabučnom soku, uz kapsulu, Koenzima, Antioxidanta i Enzima. Depresija je polako nestajala, a nada u oporavak postepeno rasla.
Nakon tri mjeseca išli smo, supruga i ja, vlakom za Ljubljanu u posjetu sinu. Kad smo ušli u kupe moja supruga je izgovorila: "zaboravili smo kljuć od kuće našeg sina!" Bilo je samo 7 minuta do polaska vlaka. Spustio sam torbu na sjedište i sišao s vlaka. Živimo cca 250 metara od Željezničkog kolodvora. Pojurio sam ka našem stanu, stigao na ulaz, sačekao lift, ušao u stan na 4 katu, pronašao i uzeo ključ, zaključao vrata i ponovno pojurio ka kolodvoru. U kupe sam ušao 2 minuta prije polaska, i uzviknuo: "pa zar je i to moguće", i sve to zahvaljujući algama. Od tada krenulo je postepeno sve bolje. Liječim se homeopatijom i redovno uzimam alge.
Danas vozim auto, a i iz Rijeke do svoje kuće u Skoplju stignem u jednoj turi za 10 sati.
Jednom prilikom, ušavši u Makedoniju, požurio sam kako bih stigao kući prije mraka. Na zavijutku, kao što to obično biva, pojavio se prometni policajac sa znakom stop. Parkirao sam i predao dokumente namrgođenom policajcu, smanjio se i skupio u sebe na pomisao, što mogu očekivati za svoj nestašluk. Odjednom na moje silno izneneđenje na licu moga sugovornika pojavio se širok osmjeh, a kod mene i malo nade da možda neću vaditi svoj novčanik umirovljenika. I zaista čuh riječi: "Za kaznu si zreo bez daljnjega, jer kod dozvoljene brzine 90 km na sat vozio si 132 km, ali od momenta kad sam ti saznao godine, ne pada mi na pamet da te kažnjavam, vozi kao što voziš, da znaš da ću te pamtiti cjelog života". Odahnuo sam i požurio da se eventualno ne predomisli. Zar nije divno redovno piti alge!
Branko Pop Gligorov