Izvaci iz Tibetanske knjige življenja i umiranja - Sogyal Rimpoche

Praksa POVE  Za umiruće i umrle

Prizovite otjelovljenje Istine, u koje vjerujete, da se u obliku sjajne svjetlosti pojavi iznad glave samrtnika /umrloga.; Buda, Krist ili drugo duhovno Prisustvo koje osjećate da je otjelovljenje Istine, Mudrosti i Saosjećanja.
Zamislite da se zraci svjetlosti izlijevaju na umirućeg /umrloga  pročišćavajući čitavo njegovo biće, a on se potom razlaže u svjetlost i stapa sa duhovnim Prisustvom.
Vidite i osjetite da je umirući /umrli  sasvim uronjen u Svjetlost.

Pomoć ožalošćenima
Jedan od najozbiljnijih uzroka tugovanja ožalošćenih je njihovo uvjerenje da ni oni, a ni bilo tko drugi ne može ništa učiniti za njihovu voljenu koja je umrla. Međutim, mnogo je toga što svatko može učiniti da bi pomogao umrlima.
Jedan način da se pruži utjeha ožalošćenima je ohrabriti ih da učine nešto za voljene koji su preminuli; da u njihovo ime žive još intenzivnije, da obavljaju duhovnu praksu za njih i tako daju dublji smisao njihovoj smrti.

Pomoć poslije smrti
Blistava snaga i toplina suosjećajnog srca može pomoći u svim stanjima i u svim oblastima. (str. 211)
Bardo postojanja može izgledati kao vrlo poremećen period koji podstiče veliko uznemirenje. Ipak, u njemu leži i velika nada. Svojstva mentalnog tijela u toku bardo postojanja kojega čine tako povredljivim - njegova jasnoća, pokretljivost, osjetljivost i vidovitost - čine ga i posebno otvorenim za primanje pomoći od živih
            Najpovoljnije vrijeme za obavljanje duhovne prakse za nekog koji je umro je u toku 49 dana bardo postojanja, i to posebno za vrijeme 21 dana. U toku ove prve tri nedjelje umrli imaju jaču vezu s ovim životom, zbog čega im naša pomoć biva dostupnija. U to vrijeme naša duhovna pomoć ima daleko veću mogućnost utjecati na njihovu budućnost i mogućnost oslobođenja ili makar na bolje novo rođenje. Trebalo bi tada upotrijebiti sva raspoloživa sredstva da im pomognemo. …(str. 211)
Pomoć umrlima ni u kom slučaju nije ograničena na 49 dana poslije smrti. Nikada nije kasno da se pomogne nekome tko je umro, ma koliko davno to bilo. U bardu postojanja svijest umrlog svake nedjelje, na isti dan prolazi kroz iskustvo smrti. Zato bi trebalo obavljati izabranu duhovnu praksu bilo kog dana za vrijeme 49 dana, ali posebno onoga dana u nedjelji kada je osoba umrla.
Na Tibetu se prakse i rituali obavljaju redovito svakog sedmog dana poslije smrti ili, ako to porodica može, svakodnevno tijekom 49 dana.
Tibetanci smatraju da je posebno značajna četvrta nedjelja poslije smrti, jer neki kažu da prosječna bića ne ostaju u bardou duže od četiri nedjelje. Sedma nedjelja se također smatra kritičnim momentom, jer se 49 dana obično smatra najdužim ostajanjem u bardou.
Još jedna ceremonija i svečanost održava se na godinu dana od smrti, da se obilježi novo rođenje umrlog.

Kako možemo pomoći

  1. Prakse meditacije i molitve.

Obavljajte Povu ili odabranu duhovnu praksu /Pova: st.154, 165/
Priroda buda (sveta bića) je da se pojave čim ih netko prizove, toliko je bezgranična njihova suosjećajna želja da pomognu svim osjetilnim bićima. Pošto ste bliski s osobom koja je umrla silina vaše ljubavi i dubina povezanosti dati će dodatnu snagu vašem prizivanju. Učitelji nas uvjeravaju: prizovite ih u pomoć, i bude će vam odgovoriti.
Kad god vam umrli rođak ili prijatelj padnu na pamet, kad god čujete da mu netko spomene ime, pošalite mu ljubav, a zatim se usmjerite na obavljanje pove, i radite je onoliko dugo i često koliko želite. (212)
Ako uistinu imate dobro srce i zaista se iz dobrih namjera molite za nekoga, ta molitva će biti veoma uspješna.

            2. Druga stvar koju možete učiniti kad god se sjetite nekoga tko je umro, je da odmah izgovorite mantru kao što je Om Mani Padme Hum, /koja se na tibetanskom izgovara kao: Om Mani Peme Hung/, mantru Bude Saosjećanja koja pročišćava svaku negativnu emociju, svaki uzrok novog rođenja; ili Om Ami Deava Hrih, mantru Bude Amitabe, Bude Neograničene Svjetlosti.
Bilo da obavljate neku od ovih praksi da biste pomogli svom najbližem ili ne, nemojte nikada zaboraviti da je svijest u ovom bardou žestoko pronicljiva. Jednostavno usmjeravanje dobrih misli prema umrlom biće od najveće koristi.

Oni koji su pretrpjeli nasilnu ili iznenadnu smrt imaju posebno hitnu potrebu da im se pomogne. (213)
Kad obavljate duhovnu praksu za njih, radite je snažnije i s većom gorljivošću nego što ste to ikada ranije činili. Zamislite svim srcem i umom da se umrli topi u svjetlosti i da njegova svijest sada, iscijeljena i oslobođena svake patnje, uzlijeće i neraskidivo se i zauvijek stapa s mudrosti buda (Bogom).

3. Prakse meditacije i molitve nisu jedina vrsta pomoći koju možemo pružiti umrlima. U njihovo ime možemo dati dobrotvorne priloge da bismo pomogli bolesnima i onima koji su u nevolji. U njihovo ime možemo podržavati humanitarne i duhovne poduhvate... Također, način da se pomogne umrlima, posebno omiljen na Tibetu i Himalajima, je da se spasi život životinjama koje trebaju biti ubijene i da se one puste na slobodu.
Pronicljivost umrlog
Upamtite, pronicljiva svijest osobe u bardou postojanja je sedam puta veća nego u životu. Zato je bitno da u svom cjelokupnom ponašanju poslije smrti nekoga koga ste voljeli budete što je moguće svjesniji da ga ne biste uznemirili ili povrijedili... Dakle, možete vidjeti da sve što činite, način na koji razmišljate i ponašate se poslije nečije smrti, može biti od presudnog značenja i daleko više utječe na njegovu budućnost nego što uopće možete i zamisliti... Zato je apsolutno najvažnije za spokojstvo Uma umrlog da oni koji ostanu poslije njega budu složni.

            Pronicljivost umrlog u bardou postojanja također je ono zbog čega je toliko korisna praksa koju u njegovo ime obavlja učitelj ili iskusni duhovni praktičar.

 

Pisma
Iz knjige "Tibetanska knjiga o življenju i umiranju", Sogyal Rinpoche 

            Kako bi tibetanci napisali pismo sućuti prijateljima koji su u žalosti:

 

            "Sve je prolazno i sve  umire. Ti to znaš. Bilo je prirodno da tvoj otac umre tada kad je umro. Očekuje se da prvo umru stariji. On je bio u godinama i nije mu bilo dobro, i nije zamjerio što je napustio svoje tijelo. Budući da mu ti sada možeš pomoći podržavajući duhovne prakse (molitve) i čineći dobra djela u njegovo ime, on će biti sretan i osjetit će olakšanje. Zato te molim  ne budi tužna."

            "Znam da je tvoja bol ogromna, ali kada si stavljena na kušnju beznađa, pomisli samo kakovu je sreću imao tvoj otac … što ima ženu,  djecu i prijatelje koji mole za njega. Zamisli također, da u nekom drugom vremenu i na nekom drugom mjestu nije uopće bilo takove duhovne pomoći za one koji su umrli.  Kada se sjetiš kako je tvoj voljeni umirao, pomisli koliki ljudi danas na svijetu umiru usamljeni, zaboravljeni napušteni, i bez potpore ikakve duhovne vizije. Pomisli na ljude koji su umrli za vrijeme nehumanih, strahotnih godina …
Ne zaboravi također, da kada ti očajanje zaprijeti,  predajući mu se, samo ćeš uznemiriti onog koji je umro. Tvoja ga žalost može čak povući natrag sa puta kojim je možda pošao prema   povoljnom novom rođenju. A ako te sasvim obuzme tugovanje, lišit ćeš sebe sposobnosti da mu pomogneš. Što si uravnoteženija, to je tvoje stanje uma pozitivnije, i više ćeš mu utjehe dati, i više ga osposobiti da se oslobodi.

Kada si tužna, imaj si hrabrosti reći:
"Kakva god osjećanja proživljavam, sva će ona proći;  čak ako se i  vrate, ne mogu trajati". Sve dok god ne pokušavate da im produljite trajanje, svi će vaši osjećaji gubitka i bola prirodno nestajati i iščeznuti. (str. 218, 300 HR)

            Iz knjige "Tibetanska knjiga života i smrti", Sogyal Rinpoche 

 

            Kako bi tibetanci napisali pismo sućuti prijatelju koji je izgubio dijete ili nekog bliskog, naizgled premladog da umre tako rano:

            "Tvoj mališan je sada izdahnuo i tebi se čini kao da ti se čitav svijet srušio. Znam da to izgleda strašno okrutno i nelogično. Ne mogu objasniti smrt tvoga sina, ali znam da je njegova smrt pročistila neki karmički dug o kome ti i ja ne možemo ništa znati. Tvoj bol je i moj bol. Ali, ohrabri se, jer sada ti i ja možemo pomoći našom molitvom (praksom), dobrim djelima i našom ljubavlju. Možemo ga uzeti za ruku i hodati njegovom stranom, čak i sada kad je mrtav, i pomoći mu da slijedeći put pronađe novo rođenje i duži život." (218, 300 hr)

Napomena: Prijevodi naslova knjiga različiti s obzirom na hrvatski i srpski prijevod:
* TIBETANSKA KNJIGA O ŽIVLJENJU I UMURANJU - Sogyal Rinpoche
 Izdavač: CID-NOVA, Zagreb 1998. Prijedvod Ankica Dijanić
* TIBETANSKA KNJIGA ŽIVOTA I SMRTI - Sogjal Rinpoće
Izdavač: LOM Beograd 2004. Prevele Željka Jovanović i Nada Matasić
* Naslov izvornika: THE TIBETAN BOOK OF LIVING AND DYING - Sogyal Rinpoche

Pročitajte i * Letak o Životu i Smrti (2)

 

 

Povratak na vrh