Anastazija :
Iz šeste  knjige: "ZVONKI CEDAR RUSKI  - "KNJIGA NASLIJEĐA" -  Vladimir Megre  

Udruga "Amrita" 2007. Rijeka. Prijevod Andreja Varoščić-Austin / www.anastazija.hr / amrita@hi.t-com.hr

"Neće proći puno vremena i Knjigu naslijeđa stvarat će, svojom će je rukom pisati i puniti njezine stranice milijuni očeva i majki diljem cijele Zemlje. Bit će vrlo mnogo Knjiga naslijeđa. U svakoj će biti istina koju će roditelji od srca iznijeti, prenijeti svojoj djeci. U tim knjigama neće biti mjesta lukavstvu. te će knjige srušiti povijenu laž."                                                /Na koricama  i na str. 183/


Anastazija je rekla da je iz Svemira sakupila najljepše zvukove i umetnula ih u tekst knjige te će oni blagotvorno djelovati na čitatelje.                                                                         (27)

U Anastazijim je izjavama skriven velik filozofski smisao i  mudrost najstarije kulture ... Najvažnije je to da će se na Zemlji pojaviti nova rasa, kojoj će ime biti "Čovjek".                  (10)

Ja sam Vedrusa! ... naš narod nije odumro. Civilizacija Vedrusa /Drevni narod Vedi/  Može se reći da naš narod spava ...                                                                                                           (73-74)

Anastazija kaže da u sebi možemo probuditi sve znanje i mudrost još iz prvobitnih izvora. To može svatko!                                                                                                                  (191)

Kakvo je uopće društvo u kojem danas živimo? Čemu težimo? Što bismo najradije izgradili u budućnosti? Možemo reći da je suvremena demokracija prevara ... Božji svijet nije iluzoran nego lijep i stvaran. On ima jedinstveni miris, boju, oblik i zvuk. Vrata su u taj svijet uvijek otvorena. U njih se uvijek može ući, oslobodimo li se samo iluzije u koju smo svjesno uhvaćeni.                                                                                                                                           (196)

Kolektivna misao je snažna i u cijelome Svemiru nema takve energije koja joj se može učinkovito suprostaviti. Materija, kakvu vidimo, i današnja tehnologija, odraz su kolektivne misli ...
(117)
Mi smo sada u okultnome razdoblju u povijesti ljudskoga društva. Planetarna se katastrofa trebala desiti kao što se i uvijek dešavala, ali joj je prošlo vrijeme. Razdoblje okultnoga tisućljeća je završilo. Na nama je da svatko od nas razmisli o svojoj predodređenosti i o svojoj biti, jednako tako i da razmisli i o tome zbog čega je bila počinjena greška. Udružimo li se svi zajedno, i usmjerimo li naše misli natrag u prošlost promišljajući o cjelokupnoj povijesti, i odredimo li gdje je počinjena greška, na Zemlji će nastupiti sretno razdoblje ljudskoga društva, takvo kakvo čovjek još nije doživio za svoga života na planetu Zemlja. Svemir to od nas očekuje s velikom nadom i skrivenom željom.                                                                                                                           (75-76)

Čovjekova je predodređenost u tome da spozna sve oko sebe i da stvara prelijepe tvorevine u Svemiru, da u drugim galaktikama stvara svjetove slične svijetu na Zemlji, kao i da svakom novom tvorevinom, koja će zračiti njegovom ljepotom, svijet na Zemlji bude ljepšim ...   (81)

Svatko sam može čuti odgovor u sebi otvori li svoju dušu i posluži se logikom, probudi li se, barem nakratko, iz sna.                                                                                                                       (80)

Anastazijine neobične tvrdnje navodile su nas na to da sve više razmišljamo o tome koliko su velike stvarne mogućnosti čovjeka.                                                                                               (154)

To predstavlja novu kulturu uzajamnih odnosa muškarca i žene. (18) ... radi se o kvalitativno drukčijem načinu rađanja čovjeka ... Veliko,  a najčešće i odlučujuće značenje ima odnos muškarca prema ženi ... U jednome se slučaju radi o odnosu prema objektu zadovoljavanja tjelesne želje, a u drugome o odnosu prema sudioniku u zajedničkome stvaranju ... najvažnijim nije trenutak kad se sjedinjuju dva tijela, nego nešto neizmjerno jače: trenutak kad se sjedinjuju dvije misli ...  osmjeh sreće ... složna obitelj.                                                                                          (14-15)

Odgoj djece jest odgoj samoga sebe ... S djecom treba biti nadasve iskren.                     (8,52)

 

Sin - Volodja: Kada se govori istina, predodžbe se same stvaraju  ... Svaki dan čitam druge knjige, uglavnom one u kojima ima mnogo različitih riječi koje će stvoriti osjećaj radosti ... Tata zar ti ne vidiš onu tamo brezu, bor, cedar i jarebiku? Vidim ih, ali ne vidim slova. Pa to i jesu slova kojima piše naš Stvoritelj! ... Jedan plus jedan je tri ... u stvarnome se računanju postiže sasvim drukčiji rezultat.                                                                                                                     (36, 41, 45-50)
Učinit ću sretnom djevojku Svemira ... U liku svake djevojke koja živi na Zemlji odraz je slike Svemira ... Što misliš da može  učiniti čovjeka sretnim?

                               Prostranstvo Ljubavi koje će sam stvoriti ...

Uspostavivši svjesni odnos s Prirodom, čovjek dolazi u dodir s mišlju Boga. Steći uvid u prostranstvo znači shvatiti Boga. Čak i sama misao, maštanje o rodnoj zemlji i imanju koje ćemo tamo podići, gdje je sve u skladu s tobom, čuva u sebi još veći sklad i povezanost s Bogom od mnogih zamršenih obreda. Na taj će se način pred čovjekom razotkrti sve tajne Svemira. Čovjek će tako iznenada otkriti u sebi takve sposobnosti, kakve ne može čak ni zamisliti. Čovjek će postati uistinu nalik Bogu, onaj čovjek, koji će oko sebe početi stvarati Božanski svijet.                   (178)

Pradjed: Moglo se osjetiti da njihov odnos zrači ljubavlju, nježnošću, uzajamnim razumijevanjem i srećom. Smrt za njih neće biti tragedija, nego će predstavljati samo prijelaz u drugu prelijepu stvarnost ... Pođeš li na počinak sa svjetlim mislima, usnut ćeš lijepi san ... smrt nije tragedija nego samo kratak ili možda nešto duži san.                                                                     (63-65)

Povijest ljudskog društava ... Razdoblje koje je čovječanstvo proživjelo tijekom milijuna godina dijeli se na tri razdoblja: prvo je razdoblje vedsko, drugo je razdoblje u kojemu su se mislima stvarale slike, treće je razdoblje okultno.                                                                                           (82)

Na Zemlji je u početku bilo sve stvoreno savršeno: drveće, trava, pčele i cijeli životinjski svijet. Sve što postoji povezano je ne samo između sebe, nego i sa svime u Svemiru. Čovjek je vrhunac stvaralaštva. Dok je u početku stvaranja bilo sve u skladu, čovjek je bio stvoren skladnim. 
(81)
U Vedskom razdoblju čovjek je znao za Boga kao dio sebe ... To je razdoblje bilo razdoblje razvijene kulture življenja, a čovjek je žvio poput Boga ... nije bilo bolesti tijela. Čovjek nije razmišljao o hrani i odjeći, jer se hranio Božjom hranom i odijevao Božjom odjećom ... Misao mu je bila prepuštena zanosu otkrivanja. Ljudsko društvo nije imalo vladare i nije i malo granice ...  društvo su činile sretne obitelji ljudi ... sve njih je objedinjavala težnja za stvaranjem prelijepog prostranstva ... Obitelji su se stvarale pod utjecajem energije ljubavi ... Vjenčanje ili savez dvoje ljudi ... U to su doba, kako domaće životinje, tako i ljudi, bili vegetarijanci ... Dvoje zaljubljenih u doba vedske kulture je znalo srcem, a ne umom, kad se pojavi iskra ljubavi, da je to poziv za Božansko ...                                                                                                                                (81-83, 91)

U Vedsko su vrijeme svaki otac i majka pisali Knjigu nasljeđa za svoju buduću djecu i unuke. To je bila knjiga koja nije bila pisana, nisu je činile riječi nego djela. Prostranstvo koje je stvoreno, djeca u mogla čitati kao knjigu. Mogla su shvatiti djela i misli svojih roditelja, i bila su sretna što mogu prihvatiti prostranstvo, koje su u sreći stvorili roditelji.                                         (183)

Svaki čovjek može već danas
                       stvoriti u mislima imanje i prostranstvo Ljubavi ...                     (185)

Kad mašta postane stvarnost, zaustavit će se svi ratovi i sve bolesti ... Vijest o stvaranju imanja na rodnoj zemlji će se početi polako širiti svijetom. Probudit će se ljudi na cijeloj Zemlji i oslobodit će se od hipnotičkog sna koji je trajao tisućljećima. Ljudi će promijeniti način života i nadahnuto će stvarati Božanski svijet na cijeloj Zemlji.                                                                                                                               (169)

POZIV iz pete knjige:         

…  Budimo stvaratelji prelijepe budućnosti!                      

 

 

Povratak na vrh